„Biljke iz epruvete“ – od pupa do stabla, Sanja Bogunović, Nevenka Ćelepirović
Datum i vrijeme:
ponedjeljak 22.4.2024., 11:00 - 12:00
Mjesto održavanja:
Tehnički muzej Nikola Tesla, Savska cesta 18
Vrsta događanja:
radionica
Publika:
5., 6., 7. i 8. razred osnovne škole, srednja škola i djeca s posebnim potrebama
Lokacija (prostorija):
Velika dvorana
Detalji
Laboratorij za kulturu biljnih tkiva Hrvatskog šumarskog instituta započeo je s radom tijekom srpnja 2018. godine. Osnovan je s ciljem očuvanja genetske raznolikosti šumskog drveća te je prvi takav laboratorij u Hrvatskoj. Financijska sredstva za osnivanje i rad u laboratoriju osiguralo je Ministarstvo poljoprivrede i Hrvatski šumarski institut. U laboratoriju se primjenjuje tehnika mikropropagacije u kojoj se za kultiviranje koriste vršni i pazušni pupoljci odabranih biljaka. Postupak započinje sakupljanjem materijala na terenu te površinskom sterilizacijom izbojaka s aksilarnim pupovima u laboratoriju kako bi se uklonili mikroorganizmi koji bi mogli kontaminirati hranjivu podlogu. Površinski sterilizirani pupovi se zatim u laminarnom kabinetu čiste od vanjskih listića te prenose na odgovarajuću hranjivu podlogu. Time se uspostavlja kultura tkiva in vitro. Nakon uspješnog uvođenja u kulturu, biljke se presađuju na hranjivu podlogu s pojačanim sadržajem hormona citokinina koji stimuliraju multiplikaciju, odnosno umnažanje izbojaka. Sljedeća faza podrazumijeva izduživanje izbojaka koje se postiže povećavanjem koncentracije hormona auksina u hranjivoj podlozi te, nakon što su izbojci dovoljno izduženi, prebacuju se na hranjivu podlogu za zakorjenjivanje. Kada izbojci razviju dovoljan broj korjenčića, slijedi jedna od najosjetljivijih faza ove tehnike – aklimatizacija na uvjete in vivo, odnosno na vanjske uvjete. Pritom se biljke iz posuda u kojima su kultivirane presađuju u sterilizirani supstrat te se određeno vrijeme održavaju u uvjetima visoke vlažnosti zraka. Glavne prednosti primjene mikropropagacije jesu mogućnost dobivanja biljnog materijala oslobođenog od patogena, mogućnost razmnožavanja vrlo velikog broja biljaka u relativno kratkom vremenu te olakšano razmnožavanje vrsta koje se inače teško razmnožavaju tradicionalnim metodama. Očuvanje genetske raznolikosti šumskih vrsta drveća kroz uspostavljanje zbirke biljnih tkiva u laboratoriju od izuzetne je važnosti jer ta raznolikost omogućuje prilagodbu vrste na promjene okoliša i njeno oplemenjivanje.
Biografija:
Sanja Bogunović
Rođena sam 03. prosinca 1987. godine u Sisku, Republika Hrvatska. Osnovnu školu sam završila u Jabukovcu, a opću gimnaziju u Srednjoj školi Petrinja. Nakon toga sam upisala preddiplomski studij šumarstva na Šumarskom fakultetu, Sveučilište u Zagrebu, i po završetku istoga upisujem diplomski studij, smjer: Uzgajanje i uređivanje šuma s lovnim gospodarenjem. 2012. godine sam diplomirala na temu „Varijabilnost fenofaza cvjetanja poljskog jasena (Fraxinus angustifolia Vahl) u klonskoj sjemenskoj plantaži“. Od studenog 2013. do listopada 2014. godine radila sam kao asistentica na projektu financiranom iz sredstava Europske unije „E4E – Education for Employment“ u Centru za šljivu i kesten, Donja Bačuga. 1. siječnja 2015. godine započinjem raditi na Hrvatskom šumarskom institutu, Zavod za genetiku, oplemenjivanje šumskog drveća i sjemenarstvo, kao asistent na projektu Hrvatske zaklade za znanost te upisujem poslijediplomski doktorski studij Šumarstvo i drvna tehnologija na Šumarskom fakultetu u Zagrebu. Bila sam suradnik na projektu HRZZ-a „Conservation of genetic resources of forest trees in light of climate changes“ te sudjelujem na projektima OKFŠ-a „Osnivanje pokusa za provođenje uzgojnih i genetsko meliorativnih zahvata u mladim sastojinama hrasta lužnjaka kao temelj za gospodarenje budućim sjemenskim sastojinama“ i HRZZ-a „Dinamika plodonošenja i očuvanja genofonda hrasta lužnjaka (Quercus robur L.) i obične bukve (Fagus sylvatica L.) u svjetlu klimatskih promjena“. Aktivno se koristim engleskim jezikom te pasivno njemačkim jezikom. Profesionalno se konstantno usavršavam pohađajući znanstvene skupove kako u Hrvatskoj tako i u inozemstvu te sam kraće boravila u inozemstvu radi stjecanja novih vještina vezanih uz struku. Članica sam Hrvatskog šumarskog društva i Hrvatske udruge za arborikulturu.