Boje minerala, Dragan Bukovec i Biserka Radanović-Gužvica

Datum i vrijeme:
utorak 9.4.2019., 10:00 - 17:00
srijeda 10.4.2019., 10:00 - 17:00
četvrtak 11.4.2019., 10:00 - 17:00
petak 12.4.2019., 10:00 - 17:00
subota 13.4.2019., 10:00 - 17:00

Mjesto:
Hrvatski prirodoslovni muzej, Demetrova 1

Vrsta događanja:
Prezentacija

Publika:
Viši razredi osnovne škole, srednja škola

Prostorija:
Stalni postav Mineraloško petrografskih zbirki

Sažetak:

Boja minerala - prirodne tvorevine određenog kemijskog sastava i kristalne strukture nastale kao rezultat prirodnih fizičko-kenijskih procesa, stabilne pri određenim uvjetima temperature i tlaka, jedno je od brojnih svojstava minerala. Zbog različitog kemizma i strukture minerali se međusobno razlikuju po čitavom nizu fizikalnih svojstava kao što su oblik, boja, kalavost, lom, tvrdoća i gustoća. Uz to, pojedini minerali odlikuju se i specifičnim magnetskim i električnim svojstvima, te fluorescencijom, fosforescencijom ili radioaktivnošću.

Boja minerala je uz oblik, prva značajka koja se uočava na nekom mineralu. Odražava prirodu interakcije elektromagnetskog zračenja vidljivog spektra s elektronima atoma, iona ili molekula od kojih je pojedini mineral izgrađen. Boja minerala je posljedica selektivne apsorpcije i refleksije zraka svjetlosti od površine minerala.

Minerali mogu imati svoju vlastitu, karakterističnu boju, ako kao bitne sastojke sadrže elemente koji apsorbiraju određeni dio spektra vidljive svjetlosti. Takve minerale nazivamo idiokromatskim mineralima i njihova boja je konstantno i predvidljivo svojstvo minerala. Primjeri idiokromatskih minerala su azurit koji je uvijek plave boje, cinabarit (crvene boje), malahit (zelene boje).

Boja nekih minerala uvjetovana je uklopcima drugih minerala, sadržajem elemenata u tragovima, ili defektima u strukturi što je najčešće varijabilno. Takve minerale nazivamo alokromatskim mineralima i njihova boja je varijabilno i nepredvidljivo svojstvo minerala. Primjer alokromatskog minerala je kremen koji se u prirodi pojavljuje u različito obojanim varijetetima kao što su ljubičasti ametist, žuti citrin, smeđi čađavac, crni morion, ružičasti ružičnjak i drugi.

U pojedinih vrsta minerala boja je prividna, a uvjetovana je promjenama na njihovoj površini ili ispod površine zbog difrakcije svjetlosti. Takve minerale nazivamo pseudokromatskim mineralima što bi u slobodnom prijevodu značilo lažno obojani minerali. U pseudokromatskih minerala boja je varijabilna, ali je ta varijabilnost jedinstveno svojstvo pojedinog minerala. Najpoznatiji primjeri su opal koji posjeduje jedinstvenu „igru boja“ i labradorit koji posjeduje jedinstvene svjetlosne rafleksije poznate pod nazivom „schiller efekt“.

U mineralogiji, boja je jedno od primarnih dijagnostičkih svojstava minerala, a da bi se mogla odrediti prava boja pojedinog minerala, mineralozi određuju i crt minerala. Crt je praškasti trag što ga ostavlja mineral ukoliko njime pišemo po hrapavoj keramičkoj površini, a odgovara pravoj boji minerala.

Biografija:

Dragan Bukovec rođen je 1956. godine u Čakovcu. Srednju školu i Prirodoslovno matematički fakultet, Geologija, Smjer mineralogija i petrologija, završio je u Zagrebu. Zaposlen je u Hrvatskom prirodoslovnom muzeju na mjestu muzejskog savjetnika i voditelj je četiri muzejske zbirke; Zbirka meteorita (izvanzemaljske materije), Zbirka metamorfnih stijena, Zbirka magmatskih stijena i Zbirka vezuvskih lava. Zamjenik je ravnateljice Hrvatskoga prirodoslovnoga muzeja, a od 2011. godine „matičar“ je za prirodoslovne zbirke u Republici Hrvatskoj. Član je više profesionalnih i radnih skupina, a autor i koautor je više od stotinu znanstvenih i stručnih radova, te tridesetak izložbi, kao suradnik ili voditelj sudjelovao je na više desetaka međunarodnih i nacionalnih stručnih i znanstvenih projekata, koautor je više desetaka programa zaštite okoliša; dio vezan uz geologiju i mineralne sirovine, te studija utjecaja na okoliš, a kao koordinator projekta i jedan od autora postava uspješno je završio rad na stalnom postavu mineraloško-petrografskih zbirki Hrvatskoga prirodoslovnog muzeja. Permanentno se usavršava u područjima obrade i zaštite prirodoslovne muzejske građe, menađmenta u kulturi GIS-a i RS-.

Biserka Radanović-Gužvica rođena je 1962. godine u Bjelovaru. Stekla je matematičko-informatičko srednjoškolsko obrazovanje i završila studij geologije na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu, smjer mineralogija i petrografija te poslijediplomski studij mineralogije s kristalografijom stekavši zvanje magistre prirodnih znanosti. Zaposlena je u Hrvatskom prirodoslovnom muzeju na mjestu više kustosice i voditeljica je triju muzejskih zbirki: Sistematske zbirke minerala, Zbirke "Kišpatić" i Zbirke holotipova i kotipova minerala. Pored obrade muzejske građe bavila se analizom brojnosti i podrijetla primjeraka mineraloške i petrološke građe, problematikom osnivanja zbirke znanstveno obrađenih primjeraka minerala i stijena i sustavno prikupljane znanstveno obrađene građe na fakultetima kao potencijalnim muzejskim zbirkama, te istraživanjem znanstvenog i stručnog djelovanja značajnih hrvatskih ličnosti iz područja mineralogije i petrografije. Sudjelovala je u radu na preuređenju stalnog postava mineraloško-petrografskih zbirki Hrvatskoga prirodoslovnog muzeja kao autorica izložbenih cjelina «Od zbirke do Muzeja» i «Carstvo minerala». Autorica/koautorica je više desetaka znanstvenih i stručnih radova objavljenih u domaćim i stranim časopisima.

NAPOMENA:
Kompletan program događanja tijekom Festivala znanosti u Tehničkom muzeju Nikola Tesla, te sažetke i životopise predavača, možete preuzeti na web stranicama muzeja:
http://tehnicki-muzej.hr/hr/festival-znanosti/2019/