Rimljani i Habsburgovci : Gacka u Rimskom Carstvu i Otočac u Habsburškoj Monarhiji
Voditelji događanja i izvođači:
Boris Olujić, Danijel Marot,
Datum i vrijeme:
srijeda 22.4.2026., 19:00 - 20:00
Mjesto održavanja:
Gacko pučko otvoreno učilište, Otočac
Vrsta događanja:
Predavanje
Publika:
opća populacija
Lokacija (prostorija):
mala dvorana
Detalji
U sklopu Festivala znanosti predviđena su dva predavanja u trajanju od pola sata po predavanju.
Predavanja - „Uspostava rimske vlasti u Gackoj“ i „Otočac za vrijeme Vojne krajine“ predstavljaju
važna razdoblja u povijesti Otočca i Gacke. Nove civilizacije sa sobom donose novu vlast, ustroj,
kulturu, jezik odnosno novu energiju koju možemo tumačiti u širem smislu te riječi.
Prvo polusatno predavanje „Uspostava rimske vlasti u Gackoj“ uključuje Oktavijanov pohod na Ilirik
35. godine prije Krista koji mijenja sve. Tom je pohodu u historiografiji posvećeno dosta pažnje i o
njemu je doista napisano mnogo. Prostor od Velebita preko Kapele postaje rimskim posjedom.
Japodska središta poput Arupija (Prozor kod Otočca) padaju pod rimsku vlast. Tijekom desetljeća koja
slijede, čitav se ovaj prostor uklapa u rimski provincijalni ustroj. Tijekom druge polovice zadnjeg
stoljeća prvog tisućljeća prije Krista, uslijedit će niz ratova koji će rezultirati stvaranjem provincija
Dalmacije (koje je ovaj prostor dio) i Panonije. To podrazumijeva gradnju mreže prometnica, ali i
naselja u koja se postepeno naseljavaju novi doseljenici. Sve to znači novu dinamiku društvenih i
ekonomskih promjena koje će ostaviti značajne tragove u prostoru. Ovim promjenama, novome i
starome, bit će posvećeno ovo predavanje.
Drugo polusatno predavanje „Otočac za vrijeme Vojne krajine“ predstavlja presjek sigurnosti
tadašnjeg vremena na širem području Europe. Nove ugroze i način ratovanja zahtijevalo je moderniju
i sigurniju obranu. Otočac u sklopu Habsburške Monarhije tada postaje dio obrambenog štita koji se
naziva Vojna krajina. Vojna krajina je bila militarizirana sigurnosna zona usmjerena na granicu prema
Osmanskom Carstvu. Nastala je kao zasebna vojno obrambena institucija u 16. stoljeću i trajala je do
1873. godine. U prvoj polovici 16. stoljeća ustrojena je Otočka kapetanija.
Zbog poraza hrvatske plemićke vojske na Krbavskom polju 1493. godine i daljnjeg napretka Osmanlija
prema sjeverozapadu Europe kao posljedica nastaje Vojna krajina. Ona je bila podijeljena na Hrvatsku
krajinu (kasnije Karlovački generalat) i Slavonsku krajinu (kasnije Varaždinski generalat).
U 18. stoljeću kapetanije u sklopu Vojne Krajine dobivaju status pukovnija. Otočka pukovnija
osnovana je 1746. godine i u to vrijeme spada pod Karlovački generalat. Opasnost od Osmanlija u 18.
stoljeću je bila sve manja ali Habsburška Monarhija je ratovala i na drugim europskim bojištima.
Veliku ulogu u tim ratovima su imali i Otočani.
Biografije voditelja:
Boris Olujić, rođen 23. lipnja 1965. godine u Zagrebu. Osnovnu i srednju školu završio je u Zagrebu.
Povijest i arheologiju je diplomirao 1990. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Odmah poslije diplome upisuje poslijediplomski studij i postaje asistent na Katedri za staru povijest
na Odsjeku za povijest. Doktorsku disertaciju “Japodi od 5. do 1. stoljeća prije Krista. Kultura u
prostoru između latenske kontinentalne i jadranske (sredozemne) civilizacije“ obranio je 1999.
godine. Docent na Katedri stare povijesti na Odsjeku za Povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u
Zagrebu postaje 2001. godine. Izvanredni profesor postaje 2007. godine. Sudjelovao je u radu
znanstvenog projekta Ministarstva znanosti i tehnologije, “Protohistorija i antika hrvatskog
povijesnog prostora“ od 1994. do 2002. godine. Postaje voditelj znanstvenog projekta Ministarstva
znanosti, obrazovanja i športa RH “Naselja i komunikacije u kontekstu veza jadranskog priobalja i
unutrašnjosti“ od 2002. do 2006. godine. Vodio je više projekata zaštitnih istraživanja za potrebe
izrade prostornih planova. Sudjeluje u nastavi na Hrvatskom vojnom učilištu te Sveučilištu u
Dubrovniku od 2015. godine. Iste godine postaje izvanredni profesor suradnik na University of
Wyoming u SAD-u. Sudjelovao je u istraživanju arheospeleološkog lokaliteta Bobinac – Kozerina
pećina od 2016. do 2020. godine. Kao voditelj istraživanja arheološkog lokaliteta Viničica sudjelovao
je od 2018. do 2019. godine. Redoviti profesor na Katedri za staru povijest Odsjeka za povijest
Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu postaje 2019. godine.
Danijel Marot, rođen 28. rujna 1981. godine u Rijeci. Diplomirao je povijest i filozofiju na
Filozofskom fakultetu u Rijeci 2006. godine, a srednje obrazovanje stekao je u Gimnaziji Eugena
Kumičića u Opatiji. Uz akademsko obrazovanje, usavršio se i u talijanskom jeziku na razini srednjeg
stupnja, služi se aktivno engleskim jezikom. Svoju profesionalnu karijeru u obrazovanju započeo je
kao profesor povijesti u Strojarskoj školi za industrijska i obrtnička zanimanja u Rijeci, gdje je radio od
veljače 2008. do veljače 2009. godine. Nakon toga radio je kao učitelj povijesti u više osnovnih škola
na području Like – u OŠ Dr. Ante Starčević Klanac – Pazarište te u OŠ Anž Frankopan Gornji Kosinj – a
od rujna 2012. zaposlen je u OŠ Zrinskih i Frankopana u Otočcu, gdje radi i danas. Istovremeno, od
rujna 2012. predaje povijest i u Srednjoj školi Otočac. Aktivan je sudionik stručnog usavršavanja u
nastavi povijesti. Izlagao je na Četvrtom hrvatskom simpoziju o nastavi povijesti u Opatiji 2011.
godine te na znanstvenom kolokviju o kastavskoj Čitalnici 2006. godine. Od 2016. godine obnaša
dužnost voditelja Županijskog stručnog vijeća (ŽSV) učitelja i nastavnika povijesti, a od 2022. godine
član je školskog tima za kvalitetu. Godine 2025. i 2026. imenovan je članom državnog povjerenstva za
natjecanje iz Povijesti. Uz pedagoški rad, bavio se i novinarstvom – kao honorarni suradnik riječke
redakcije Novoga lista. Bio je autor članaka za Zbornik kastavštine u razdoblju od 2005. do 2010.
godine, a od 2009. do 2015. obavljao je dužnost tajnika tog Zbornika.